Ovo bi bio vrlo precizan opis za većinu Coben-ovih knjiga. On je autor koji je pronašao svoju formulu i čvrsto je se drži iz knjige u knjigu. U suštini, sa svakim njegovim naslovom znate (do izvesne mere) šta da očekujete – dobro ispričanu, napetu priču sa velikim brojem obrta. Kada je napetost u pitanju, Coben definitivno ima šta da ponudi, jer majstorski gradi i održava napetost tokom čitavog romana. S druge strane, veliki broj obrta, prisutan u svim njegovim knjigama (koje sam imao priliku da pročitam), istovremeno je i dobra i loša stvar. Obrti će poslati priču u potpuno novom smeru i raspaliti neizvesnost i zainteresovanost kod čitaoca, ali ukoliko ih ima previše, postaju potpuno besmisleni. Na momente deluje da ih Coben ubacuje samo da bi imao još jedan obrt, a ne zato jer su zaista potrebni.
Tu dolazimo do još jedne zanimljive osobine koja odlikuje Coben-ove knjige: loša završnica. Ovo možda zvuči blesavo, ali zapravo je ozbiljan problem od kojeg pate mnogi pisci. Prilikom izgradnje priče, dešava se da se autor toliko zaplete i odluta, da na kraju nije ni sam siguran kako da završi priču na pravi način. Umesto toga, razrešenje je često iskonstruisano (deus ex machina princip), zbrzano, banalno i uopšte – nezadovoljavajuće. Na ovaj problem sam naišao kod nekoliko Coben-ovih knjiga: posle odlične dve trećine romana, dolazi završnica, koja je prosto – mlaka ili banalna. Jednostavno, posle svega što se izdešavala u prethodnom delu knjige, pročitali bi finale i izustili jedno – meh.
Ali i pored toga, dobrih stvari je bilo dovoljno da poželite da pročitate još neku knjigu ovog pisca.
The Innocent prati glavnog junaka po imenu Matt Hunter. Matt je momak kojeg čeka blistava budućnost, ali se sve to menja posle jedne studentske žurke, gde dolazi tuče sa fatalnim ishodom. Matt završava u zatvoru, osuđen za obistvo. Nekoliko godina nakon njegovog izlaska iz zatvora, pošto je uspeo da dovede život u red, pronađe posao i ženu koju voli, jedan događaj će ga potpuno izbaciti iz koloseka – na njegov mobilni telefon stiže poruka vrlo neobične sadržine. Šta će sve uslediti posle te poruke, Matt ne može ni da zamisli.
Na ovoj postavci, Coben gradi priču na uobičajen način. Tenzija sve više raste kako roman napreduje, a radnja se odvija u dva paralelna toka – jedan koji prati Matt-a, i drugi, koji prati policajku koja radi na slučaju. Priča je standardno dobro ispričana (Coben je to oduvek umeo) – ali autor ni ovde nije uspeo da pobegne od standardnih problema - i dalje su prisutni, samo u manjoj meri nego u nekim ranijim naslovima. Pre svega, mislim na nekoliko vrlo iskonstruisanih situacija u drugoj polovini knjige, koje deluju krajnje predvidivo i ne baš maštovito. I da, nezaobilazni obrt na kraju, koji je takođe prilično nategnut.
Istovremeno, primetio sam da, iz knjige u knjigu, Coben pokazuje veliku ljubav ka totalno pulp sporednim likovima, koji kao da su pobegli sa stranica nekih petparačkih romana, ili iz jeftinih detektivskih TV serija. Zanosne lepotice koje su vrsni detektivi, bogataši koji iz dosade rade opasne stvari da bi bili cool, hrabre kurve mekog srca i slični likovi – Coben kao da ih obožava. Svaka njegova prethodna knjiga je imala barem jedan takav sporedni lik, pa ni The Innocent nije izuzetak. Dok mi ovakvi likovi generalno ne smetaju, ne mogu da kažem ni da mi se to dopada (posebno jer na trenutke imam utisak da im tu jednostavno nije mesto). Mada, možda je u pitanju samo mali omaž svim tim slinim stereotipima iz detektivskih romana, serija i filmova, koji su sasvim sigurno uticali na autora.
Šta na kraju reći za The Innocent? Bez obzira da li ste fan ili se prvi put srećete sa ovim piscem – The Innocent je dobar izbor. Pristojan detektivski roman, napet, sa dobro ispričanom pričom – ništa spektakularno, ali zabavno i neobavezujuće, baš kao i epizoda vaše omiljene serije. Roman je objavljen i na srpskom, od strane izdavačke kuće "Laguna".
0 comments:
Post a Comment